Na prvi pogled, Marija Filipović je obična tinejdžerka – nasmijana, druželjubiva, sa svim peticama u knjižici, i puna planova za budućnost. Ali, njena priča krije duboku životnu borbu koju je vodila još od djetinjstva.
Sve je počelo kada je imala samo šest godina. Prvo je osjetila bol u peti, ali tada ljekarski pregledi nisu pokazali ništa neobično. Tek nekoliko mjeseci kasnije, u avgustu 2016. godine, novi rendgenski snimak otkrio je strašnu istinu – Ewingov sarkom, redak i opasan tumor kostiju. Tada je počela Marijina borba – borba jedne djevojčice, jedne porodice, protiv neizvjesnosti, bola i straha.
Bilo je zaista strašno. Od tog avgusta kada je počela naša borba za Marijin život ništa više nije bilo isto. Od prvog dana ona više nije smjela da se oslanja na nogu. Bila je vezana za krevet, pa za štake… Sve je bilo jako teško – prisjeća se njena majka, Slađana Filipović.
Slijedi niz hemoterapija koje su je potpuno iscrpljivale. Počela je da gubi kosu, a najteži trenutak za cijelu porodicu bio je kada su ljekari saopštili da noga mora biti amputirana.
U tim najtežim danima, porodica je bila stub podrške. Snaga koja ne uzmiče pred opakom bolešću. Liječenje je trajalo godinu dana. Iako fizički iscrpljena, Marija nikada nije izgubila svoj vedar duh.
Danas, Marija završava osmi razred. Planira da upiše gimnaziju, a jednog dana želi da studira medicinu – kako bi mogla da pomaže drugima, kao što su i njoj pomagali. Mašta o tome da se preseli u Beograd i započne novo poglavlje života.
Na maturskoj večeri pojavila se sa osmijehom, u kratkoj suknjici, lijepa, hrabra i svoja. Nije se trudila da sakrije svoju protezu – naprotiv, nosila ju je sa ponosom, kao znak svoje pobjede.
Moja poruka svima koji se u ovom trenutku suočavaju sa nekim teškim izazovom jeste: “Uvijek budite pozitivni! Šta god da se dešava vjerujte da će sve proći. Nikada ne gubite nadu jer svaka bol koja nas zadesi sutra nas čini jačima – kaže Marija za Kurir.
